Spomeni se, sv. Ante, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučam se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga.

Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi – ako je za dobro moje duše – milost… za koju te molim.

Pomozi mi u ovoj mojoj potrebi i nevolji! Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela!

Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi.

Amen.

Podijeli molitvu s drugima:

Važnost Molitve svetom Anti

Sveti Ante Padovanski, često poznat kao sveti Antun, je jedan od najomiljenijih svetaca u kršćanstvu. Njegova predanost Bogu i čudesni životni put ostavili su neizbrisiv trag u srcima vjernika. Molitva sv Anti postala je poznata kao iznimno učinkovita molitva koja se koristi u različitim situacijama, posebno u traženju izgubljenih stvari, te kao potpora u teškim trenucima.

Sv. Ante je postao zaštitnik izgubljenih stvari zbog priče koja je proširena među vjernicima. Prema legendi, sv. Ante je izgubio svoju dragocjenu knjigu psalama i molitvom ju je pronašao. Ova priča je pridonijela širokoj popularnosti njegove molitve u situacijama kada se nešto izgubi.

Molitva sv. Anti: O sveti Ante, ti si prijatelj svih onih koji se osjećaju izgubljeno. Molimo te, pomozi mi u ovoj situaciji koja me muči. Pokaži mi put, osvijetli tamu mog neznanja i tuge. Ti koji si bio svjetlo za mnoge, budi svjetlo i meni. Amen.

Ova molitva se često izgovara devetnicom, nizom molitava tijekom devet uzastopnih dana. Devetnica sv. Anti može biti izvanredan način da se povežete s njegovim duhom i pronađete utjehu i vodstvo u svojim brigama.

Osim toga, sv. Ante je poznat i po čudesima koja su se događala za njegova života i nakon njegove smrti. Njegova vjera, poniznost i dar iscjeljivanja privukli su mnoge vjernike da se obraćaju njegovoj molitvi u svojim potrebama.

Molitva sv. Anti je iznimno snažan način povezivanja s njegovim svetim duhom i traženja njegove pomoći i vodstva. Njegova povijest, čuda i utjecaj na vjernike i dalje traju, čineći ga iznimno omiljenim svecem. Bez obzira na vaše potrebe i brige, molitva sv. Anti može pružiti utjehu i nadu u vašem duhovnom putovanju.

Život svetog Ante

Sveti Ante Padovanski rođen je 15. kolovoza 1195. godine u Lisabonu, Portugal. Kao mladić, pridružio se kanonijama svetog Augustina, no duboko potaknut franjevačkim propovjednicima koji su putovali Portugalom, pridružio se redovima Franjevačkog reda. Postao je poznat kao iznimno darovit propovjednik, a njegova sposobnost da duboko dotakne srca vjernika brzo ga je proslavila.

Sv. Ante postao je neizostavan dio Crkve, igrajući ključnu ulogu u propovijedanju radosne vijesti. Njegove propovijedi su bile duboko duhovne i pune razumijevanja za ljudske patnje. Njegova teološka refleksija bila je prožeta ljubavlju prema Bogu i bližnjima te je dublje razmatrao vjeru, milosrđe i duhovni život. Njegova nauka ostala je živahna i relevantna kroz stoljeća, ostavljajući trajni pečat u teološkoj misli.

	SVETI ANTE
Rođen:	15. kolovoza 1195. godine
Preminuo:	13. lipnja 1231. godine
Kanoniziran:	30. svibnja 1232. godine
Spomendan:	13. lipnja
Simbol(i):	Ljiljan: Ljiljan je simbol čistoće i svetosti, Dijete Isus: Prikazivanje svetog Ante s Djetetom Isusom u rukama naglašava njegovu bliskost s malim Isusom te ulogu zaštitnika djece.Habit franjevca: Sveti Ante obično se prikazuje u habitu franjevca, označavajući njegovu pripadnost franjevačkom redu.
Zaštitnik:	Izgubljenih stvar, siromaha i patnika, putnika, trudnica, djece,  zaljubljenih, protiv osjećaja usamljenosti, putovanja i pomorstva
Svetista:	Mnoga svetišta posvećena Svetom Anti nalaze se širom svijeta,

Čuda svetog Ante

Sveti Ante je učinio mnoga čudesa i posjedovao nadnaravnu moć koju je primio od Boga.

Za razliku od tolikih on je uvijek ponizno bio svjestan ovoga i tako se ponašao. Sve je pripisivao Bogu i Kristu da oni to preko njega čine. Zato je i imao toliki uspjeh u svom življenju Evanđelja.

Svetac u svojem življenju, propovijedanju i također pisanju uvijek veliča Krista i naširoko govori o njegovoj muci i Kristu kao Kralju svega stvorenja. Neki životopisci i kritičari kažu da je to još vidljivije poslije njegova susreta sa Svetim Franjom na La Verni. Naime, tada je on u Franjinim ranama vidio samoga raspetoga i proslavljenog Krista (znamo da je Sveti Franjo na svom tijelu dobio i nosio pet rana Isusovih, zvane stigmate). Zato kada se govori o čudesima Svetoga Ante onda treba gledati kao i on na njegova čudesa. To ne čini Sveti Ante. Sva čudesa je učinio i čini Krist preko Svetoga Ante, služeći se Svetim Antom kao svojim sredstvom, a Svetac je upravo to tako i želio i radio i, drugima u svojoj poniznosti, činio. 

Stoga vam donosimo nekoliko čudesa u kojima se Krist proslavio po Svetomu Anti i sveti Ante po Kristu:

1. Svetac je došao u Rimini propovijedati a okupljeni protivnici-heretici se nisu htjeli ušutjeti tako da su rastjerali svijet, zapravo su oni svojim propovijedanjem protiv Sveca to učinili. To je samo bio plod tadašnjega života Crkve u tom kraju. Crkve su bile prazne a moral na niskom nivou. Razočarani Ante je otišao na obalu i započeo propovijed ribama: “Čujte o vi ribe Riječ Božju što je ljudi odbijaju”. U čas su se okupile ribe i poredale naprijed manje, a iza krupnije sa glavama van vode i slušale pozorno svečevu propovijed. Pozvao ih je da slave Boga svoga Stvoritelja kada to ne žele ljudi. Ribe su otvarale usta i kimale glavom u znak odobravanja. Tek poslije riba okupio se čitav grad i zahvalio Bogu da ih Svetac nije napustio i da mogu čuti njegovu riječ. Krist je progovorio u Svecu.
2. Nisu se tako lako obraćali krivovjerci. Neki je Bonvillo došao Svecu i rekao mu ako da ako se njegova mazga pokloni tom kruhu za koji vi držite da je Krist da će povjerovati. Ante je i to prihvatio. Ovaj je krivovjerac držao tri dana gladnu mazgu i kada se trebao susresti sa Svecom i u rukama Presvetim da drugu stranu bacio za mazgu sijena. No, mazga je poklekla i ostala takva pred Presvetim. Krist je opet na djelu i preko domaćih životinja, a Svetac je samo sredstvo čina.
3. Drugom zgodom je smetao velikašima zbog svoga propovijedanja. Oni ga pozovu na objed da ga počaste, ali su stavili otrov u jelo. Svetac je to osjetio Božjim darom i namjerno je jeo s njima otrovanu hranu. Poslije su ga svi slavili i hvalili, a ovi su se obratili. Bog je uvijek sa onima koji ga ljube. A Sveto Pismo kaže ako uzmu što i otrovno, ne neće im nauditi (Mk 16,19).
4. Blizu samostana u Montpellieru je postojala velika baruština tako da su žabe neprestano kreketale i smetale mlade fratre u učenju. Svetac je otišao i na zadovoljstvo sviju ušutio ih da se nisu više javljale. Životinje se pokoravaju Bogu preko njegovih miljenika.
5. Na Uskrs 1225. je propovijedao u Katedrali i sjetio se da ga je red u samostanu predvoditi pjevanje. Zastao je začas, pomolio se, fratri su ga vidjeli i čuli kako u koru predvodi aleluja. Bog pomaže i samome Svecu u izvršavanju njegovih ovozemaljskih zadaća.
6. U Pay-u je susreo nevjernika odvjetnika i pozdravio ga proričući mu da će mučenički umrijeti kao vjernik. Ovaj mu se narugao i nasmijao. Za nekoliko godina je poginuo braneći vjeru među muslimanima u Maroku. I budućnost svakako pripada Bogu, a čitati je mogu samo njegovi miljenici.
7. Vraćajući se u Italiju iz Francuske pratio ga je jedan fratar pomalo nezgrapan. Svi su željeli da kod njih odsjedne ili da se okrijepi. Tako je putem ušao u jednu kuću da se okrijepe i odmore. Tko je sretniji bio od majke da ih ugosti i dočeka. Otišla je u susjede u pozajmila staklenu čašu (tada velika rijetkost) da počasti sveca vinom. Od dragosti i radosti se izgubila pa je zaboravila i zatvoriti česmu na bačvi i kad se sjetila požurila je dolje u podrum, a sve vino iscurilo. Vraćajući se tužna gore onaj Svečev fratrić nespretno se okrenuo u razbio staklenu čašu. Svetac je sve u tili čas uredio. Zapovjedio je vinu da se vrati u bačvu, a čašu s poda vratio neoštećenu dobroj domaćici koja ih je ugostila. Bog spašava ponizne; kako domaćicu tako i onoga fratrića koji je doveo u nezgodan položaj sve u kući, ali to je sve da se Bog ponovno proslavi i na ovaj način.
8. Popravljao je Gospinu crkvicu. Tuda je prolazio neki čovjek s kolima na kojima je spavao njegov sin pokriven. Svetac ga zamoli da mu pomogne dovesti koji kamen. Ovaj je rekao da mu se žuri i ne može jer mora odvesti mrtvaca na groblje, ovoga što leži na kolima. Nakon nekoliko desetaka metara gurnuo je u sina htijući se pohvaliti kako je nasamario Sveca. No, gurnuo je rukom sina, a sin uistinu mrtav. Vratio se Svecu zatražio oproštenje i Svetac je učinio što je tražio. Gospod daje i uzima život, Svetac je to dobro znao.
9. U Firenci je umro neki škrti bogataš. Gvardijan namjerno pošalje Antu na pogreb. Tražili su od njega da održi lijep govor. Ante je doslovce rekao: “On je umro i pokopan je u paklu”. Odmah su počeli protestirati, psovati i galamiti kako to govori o jednom dobrom čovjeku i vjerniku. Ante im kaže da idu u njegovu kuću i da mu otvore škrinju-sanduk sa blagom i da će tamo naći njegovo srce. Dok su došli i otvorili škrinju na vrhu blaga njegovo je srce davalo zadnje otkucaje, a srca nije bilo više ni u lešu škrtaca. Tko može znati gdje je pokojnik? Isus kaže to ne znam ni on dvojici sinova Zebedejevih, ali znaju oni kojima je dano.
10. Svetac je saznao da su mu oca u Lisabonu optužili da je ubio jednog čovjeka. Preselio se odmah čudesno u Lisabon i pozvao nazočne suce da dođu do groba ubijenoga. Nad grobom je Ante upitao da javno kaže tko ga je ubio. Grob se otvorio, mrtvac je izašao i kazao da ga nije ubio Antin otac već drugi, pa se vratio u grob i grob se zatvorio. Bog je na djelu da spasi čast i ugled svojih prijatelja, pa tako i oca našega Sveca. Dužnost je pomoći i ne stidjeti se svoga.
11. Čovjek iz Padove, po imenu Leonardo, priznao je Anti  da je u navali bijesa udario majku. Ante mu sa žaljenjem reče: „Noga onoga koji udara svoju vlastitu majku, zaslužuje biti odsječena.“ Leonardo je otrčao do kuće i odsjekao si nogu. Vijest se proširila odmah po cijelom gradu, čak je stigla do Ante. Kada je saznao za to, sveti Antun je uzeo odsječenu nogu od mladića i čudesno ju spojio s tijelom., čineći znak križa. I ovdje se događa izvanredno čudo: noga ostaje pričvršćena za nogu, tako da čovjek ustane, počinje hodati i sretno skakati, hvaleći Boga i zahvaljujući Anti.
12. Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi svetog Ante, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sveti Ante propovijedao cijeli sat daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obratio se i rado slušao riječ Božju.
13. Druga jedna gospođa htjede slušati propovijed svetog Ante i ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete, upadne u kotao pun vruće vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vrućoj vodi, gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku očuvao dijete od sigurne smrti.
14. Opet druga gospođa vrativši se sa svečeve propovijedi nađe mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sveti Ante reče joj Gospodinove riječi iz Evanđelja: “Idi, sin tvoj živi.” I doista nađe kod kuće dijete, kako se sa svojim prijateljima igra.
15. Iza jedne propovijedi sv. Antuna, tako se raskajao jedan grešnik, te je stao glasno plakati. Ode sv. Anti, da se ispovijedi, ali nije mogao od suza. Kad to vidje svetac, reče mu neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.
16. Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Ante pod vedrim nebom, kad se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.
17. Svoju snagu pri obraćanju gresnika crpio je sv. Antun od Boga vanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na sami, da može mirno razmatrati i znanošću se baviti. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Antuna kroz prozor vidje ga, kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi sv. Antunu i reče, da je Isus. Iza molitve opazi sv. Antun onog građanina i zabrani mu govoriti o tome, što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad obično i slika sv. Antun.

Sveti Ante je poznat po mnogim čudesima koja su se dogodila i nakon njegove smrti. Njegova prisutnost i utjecaj nastavljaju živjeti kroz molitvu sv. Anti. Neki vjernici svjedoče o ozdravljenjima, pronalasku izgubljenih stvari i osjećaju mira nakon što su se obratili njemu u molitvi.

Sveti Ante je doista bio poznat po svojoj poniznosti i svijesti da su sva čudesa koja su se događala preko njega zapravo djelo Božje. On je bio poznat po svojim snažnim propovijedima i čudesima koja je izvodio, poput ozdravljenja, izlječenja bolesnih, obraćenja grešnika te drugih nadnaravnih događaja.

Njegova predanost Kristu i njegova želja da se cijelo svoje biće posveti širenju Evanđelja su često isticali njegovi štovatelji. Također, važno je napomenuti da je vjera u mogućnost čuda i posredništvo svetaca prisutna u mnogim kršćanskim tradicijama.

Sveti Ante je također bio poznat kao čudotvorac, a mnoge priče koje ste navedene prikazuju kako je putem svoje vjere i molitve izvodio razna čudesa. Te priče su obično sredstvo za širenje vjere, nadahnuća i ohrabrenja među vjernicima.

Važno je napomenuti da svaka priča o svetom Antunu i njegovim čudesima ima svoj kontekst i svrhu, te se treba tumačiti u okviru vjerske tradicije i povijesnog razdoblja u kojem je živio. Sveti Ante je i danas vrlo poštovan u kršćanskom svijetu, a mnogi vjernici ga smatraju zaštitnikom i izvorom duhovnog nadahnuća.

Uloga svetog Ante u katoličkoj crkvi i njegov doprinos teologiji

Sveti Ante Padovanski, poznat i kao Sveti Antun od Padove ili Sveti Ante Lisabonski, bio je važan fratarski svećenik i propovjednik te je ostavio značajan doprinos Crkvi i teologiji. Njegova uloga i doprinos mogu se sagledati iz nekoliko perspektiva:

1. Propovijedanje: Sveti Ante je bio izvanredan propovjednik i teolog. Njegove propovijedi bile su duboke, jasne i duhovno poticajne, privlačeći pažnju i duše vjernika i onih koji su se nalazili u duhovnoj krizi. Njegova sposobnost komunikacije dubokih teoloških istina na jednostavan način privlačila je široke mase ljudi. Njegove propovijedi inspirirale su mnoge i imale su značajan utjecaj na širenje vjere i duhovnu obnovu u njegovo vrijeme.
2. Teološki prinos: Iako nije bio duboko involviran u kompleksne teološke rasprave toga doba, Sveti Ante je svojim razmišljanjima doticao važne teološke teme. Primarno se fokusirao na praktične aspekte vjere i duhovnosti, a mnogo njegovih pouka temeljilo se na Svetom Pismu. Njegovo naglašavanje milosrđa, ljubavi prema bližnjima, i duhovne dubine utemeljene na Kristovom učenju ostavilo je traga u kršćanskoj teologiji.
3. Marijanska pobožnost: Sveti Ante je bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije. Njegove propovijedi i spisi često su sadržavali duboku pobožnost prema Mariji kao Majci Božjoj. On je naglašavao Marijinu ulogu u spasenju i poticao vjernike da se povjere njezinom zagovoru. Njegova pobožnost prema Mariji doprinijela je širenju marijanske pobožnosti u Crkvi.
4. Družba franjevaca: Sveti Ante je bio član Franjevačkog reda i doprinio je širenju njihove duhovne baštine. Njegova revnost u prakticiranju siromaštva, poslušnosti i čistoće, osnovnih zavjeta franjevačkog reda, bio je inspiracija drugima. Njegova svetost i predanost redovničkom životu doprinijeli su ugledu i rastu Franjevačkog reda.

Sveti Ante Padovanski postao je jedan od najomiljenijih svetaca u Katoličkoj Crkvi, a njegova poučavanja i primjer života i dalje su izvor inspiracije za mnoge vjernike diljem svijeta. Iako nije bio klasičan teolog u smislu dubokih filozofskih rasprava, njegova duboka duhovnost, jasna komunikacija teoloških istina i svetost života učinili su ga dragocjenim članom Crkve.

Najčešće postavljana pitanja o molitvi sv Anti

Često postavljana pitanja vezana uz molitvu svetom Anti Padovanskom nude dublje razumijevanje važnosti ove molitve, njenog učinka u borbi protiv zla te povezanosti s papom Franjom. Ovdje su odgovori na neka od tih pitanja:

Zašto se molitva svetom Anti smatra važnom?

Molitva svetom Anti ima poseban značaj u kršćanskoj vjeri i duhovnosti, posebno kod onih koji su suočeni s gubicima, teškoćama i iskušenjima. Ključni razlozi zbog kojih se ova molitva smatra važnom uključuju:

• Zagovaranje svetog Ante: Sveti Ante se smatra zaštitnikom izgubljenih stvari i osoba koje su se našle u očajničkim situacijama. Vjernici vjeruju da njegova molitva može pomoći u pronalaženju izgubljenih predmeta, ali i rješavanju dubljih problema.
• Duboka vjera u čuda: Mnoge priče o čudima koja su se dogodila nakon molitve svetom Anti pridonose širokoj popularnosti ove molitve. Vjernici su inspirirani svjedočanstvima o neočekivanim promjenama u životima ljudi koji su se molili svetom Anti.
• Povezanost s vlastitim potrebama: Molitva svetom Anti poziva vjernike da se usmjere prema svojim potrebama, izazovima i strahovima. Osjećaj povezanosti s ovim svecem često donosi utjehu i osjećaj nade.

Kako se molitva koristi u borbi protiv zla?

Molitva svetom Anti ima poseban kontekst i ulogu u borbi protiv zla. Njegova molitva često se koristi kao duhovno oružje protiv negativnih sila i iskušenja. Evo kako se molitva koristi u borbi protiv zla:

Zaštita od iskušenja: Molitva svetom Anti može pružiti zaštitu od iskušenja i napasti koje dolaze vanjski ili unutarnji svijet.

Pobijanje negativnosti: Vjernici vjeruju da molitva svetom Anti može osnažiti dušu i um te pomoći u odupiranju negativnosti i zlu.

Pozivanje na zagovor: Molitva svetom Anti poziva na njegov zagovor u borbi protiv zla. Vjernici traže njegovu pomoć u suočavanju s teškoćama i izazovima.

Zašto je papa Franjo preporučio molitvu svetom Anti?

Papa Franjo, vođa Katoličke Crkve, prepoznao je važnost i snagu molitve svetom Anti. Njegova preporuka ove molitve ima dublje značenje:

Vjera u zagovor svetaca: Papa Franjo naglašava vjeru u zagovor svetaca kao duhovnu podršku vjernicima. Preporučujući molitvu svetom Anti, papa potiče vjernike da se obrate svetiteljima za pomoć i zagovor.

Povezanost s potrebama vjernika: Papa prepoznaje da mnogi vjernici osjećaju potrebu za nadom i utjehom u teškim vremenima. Preporučujući molitvu svetom Anti, papa Franjo pruža vjernicima konkretnu molitvenu praksu za njihove potrebe.

Molitva svetom Anti ostaje važan element kršćanske duhovnosti, potičući vjernike da se povežu s vjerom, snagom svetog Ante i zagovorom svetaca u borbi protiv zla i iskušenja. 

Molitva svetom Anti odražava snagu vjere i povjerenje u zagovor svetaca, pružajući duhovnu podršku u izazovnim trenucima života. Papa Franjo je prepoznao važnost ove molitve, potičući vjernike na povezanost s ovim voljenim svecem u borbi protiv zla i traženju utjehe i nade.

Podijeli Kviz s drugima:

Molitva sv Anti — Zaključak

Kroz ovo istraživanje, dublje smo razumjeli važnost ove molitve, njen utjecaj na živote pojedinaca te bogatu duhovnu baštinu koju sveti Ante ostavlja za sobom. Neka nas zaključak na temu podsjeti na trajni značaj i snagu ove molitve.

Snaga molitve svetom Anti

Molitva svetom Anti prepoznaje se kao sredstvo utjehe i pomoći u teškim trenucima. Njezina sposobnost da pruži nadu, smiraj i osjećaj povezanosti s Božjim blagoslovima čini je iznimno važnom praksom za vjernike. Iskustva mnogih koji su se obratili svetom Anti za pomoć i zagovor svjedoče o čudesnim ishodima.

Duboka pobožnost i zaštita izgubljenih stvari

Molitva svetom Anti, *zaštitniku izgubljenih stvari*, postala je uporište za one koji su suočeni s gubicima i očajem. Njegova pobožnost prema njemu često se isprepliće s osobnim iskustvima vjernika, stvarajući snažnu vezu između njih i ovog svetog zaštitnika.

Raznovrsne namjene molitve

Molitva svetom Anti ima širok spektar namjena, uključujući *molitvu u potrebi*, *traženje zagovora u teškoćama* te *zahvalu za primljene blagoslove*. Vjernici su potaknuti da se povezuju s njim kroz *krunice sv. Ante* i *litanije sv. Antuna*, produbljujući svoj odnos s ovim voljenim svecem.

Povezanost s duhovnom baštinom

Molitva svetom Anti nije samo puko traženje zagovora, već i duboko ukorijenjenje u kršćansku tradiciju i duhovnu baštinu. Kroz ovu molitvu, vjernici se povezuju s *čudima sv. Ante* i *njegovim životnim primjerom*, gradeći most prema svjetlu vjere i Božjoj ljubavi.

Nastavak molitve i povezanosti

U zaključku, molitva svetom Anti ostaje važna praksa koja produbljuje vjeru i povezuje nas s svetim Antom Padovanskim. Neka nas njegova predanost Bogu, ljubav prema bližnjima i svetački život potaknu da se kontinuirano okrećemo ovoj molitvi kako bismo pronašli utjehu, snagu i duhovni rast.

Molitva svetom Anti predstavlja duboki izvor duhovne snage, povezujući nas s njegovim zagovorom i svetim primjerom. Kroz ovu molitvu, otvaramo se za Božju ljubav i milost te pronalazimo nadu u njegovom blagoslovu.