Litanije su molitvene formule koje uključuju niz izrečenih molbi ili pohvala upućenih Bogu, Isusu Kristu, Djevici Mariji, anđelima ili svetima. One su sastavni dio kršćanske molitvene tradicije i imaju različite oblike i primjene u različitim kršćanskim denominacija
Riječ “litania” potječe od grčke riječi “λıτανεία,” a znači molitvu ili preklinjanje (poziv u pomoć). Litanije su oblik molitve sastavljenu od niza prosnih zaziva, a prepoznatljive po tome što svećenik iznosi invokacije, a zajednica odgovara s “moli za nas” ili “smiluj nam se.” Molitva se zaključuje zajedničkim zazivom Božjeg milosrđa. Litanije imaju ispovjedni karakter te se mole kako bi se dobila Božja milost, posebice u teškim vremenima, a mogu biti pjevane ili recitirane.
Ovaj molitveni obrazac uspostavljen je i prije kršćanstva, budući da su se koristile u izraelskom bogoslužju. Nizove molitvenih zaziva, prošnja ili poklika susrećemo još u starozavjetnoj duhovnosti i liturgiji. Psalam 118. započinje ponavljanjem poklika >>Vječna je ljubav njegova kao odgovora na pozive psalmiste, a Psalam 136. u cijelosti je satkan na taj način, tako da poklik »Vječna je ljubav njegova<< tvori drugi stih svakoga retka. I hvalospjev trojice mladića sročen je u ‘lita- nijskoj formi: sva su stvorenja pozvana na hvalu Bogu poklikom »…blago- slivljajte Gospodina, hvalite i uzvisujte ga dovijeka (Dn 3, 57-88).
Prve litanije datiraju iz 5. stoljeća, kada su se koristile kao prijelazne pjesme između svećenika i naroda tijekom procesija. Tijekom vremena razvijale su se specifične forme, često sadržeći molitve poput Kyrie Eleison (Gospodine, smiluj se) i Agnus Dei (Jaganjac Božji), koje su postale standardne na misama.
Litanije svih svetih su nastale između VII. i IX. stoljeća, dok su Lauretanske litanije potekle u XII. stoljeću. Tijekom srednjeg vijeka, Litanije svih svetih su se proširile i obuhvatile više od 500 imena svetaca. Godine 1969., prilikom obnove katoličkog kalendara, obnovljene su te litanije, pri čemu su izbačena imena legendarnih svetaca. Danas se mole u različitim kontekstima kao što su vazmena bdijenja, pri podjeli sakramenata krštenja i svetog reda, tijekom redovničkih zavjeta, u procesijama i slično.
Unutar Katoličke Crkve, postoje različite vrste litanija, a neke se koriste tijekom liturgije, dok su druge namijenjene privatnoj molitvi. Primjeri litanija koje se koriste u liturgiji uključuju:
- Litaniae Lauretanae (litanije Djevici Mariji),
- Litaniae Sancti Ioseph (litanije sv. Josipu),
- Litaniae Sanctissimi Nominis Iesu (litanije Presvetog Imena Isusova),
- Litaniae de Sacratissimo Corde Iesu (litanije Presvetog Srca Isusova) te
- Litaniae Sanctorum (litanije Svih svetih).
- Litaniae pretiosissimi Sanguinis Domini Nostri Iesu Christi (litanije Presvete Krvi Isusove).
Osim onih koje se koriste u liturgijskim obredima, postoje i privatne litanije kao što su litanije arkanđela Gabrijela ili litanije Svete Rite iz Cascie. Mnoge litanije su također uglazbljene.
