Rođena je oko 480. godine u Nursiji (danas Norcia) u Umbriji, središnjoj Italiji. U 6. stoljeću, papa sv. Grgur Veliki (590. – 604.) u svojim Dijalozima spominje da je ona bila sestra, rođena od istih roditelja, sv. Benedikta, osnivača benediktinaca; kasniji izvori navode da je bila blizankinja sv. Benedikta.

Pri porodu im umire majka, a časne sestre u samostanu preuzimaju odgoj malene djevojčice. Benedikt odlazi u muški samostan, smješten tik uz samostan svoje sestre, i osniva red benediktinaca, dok ona utemeljuje red benediktinki.

O svetoj Skolastici najviše saznajemo iz knjige “Dijalozi” svetoga Grgura Velikog, pape (590.-604). Rođena je 480. godine u Nursiji i od djetinjstva je bila posvećena Bogu kao djevica. Živjela je skromno, pobožno, ponizno i šutljivo, prvotno kao pustinjakinja. Njezin cijeli život bio je ispunjen molitvom i razgovorom s Bogom. S bratom se viđala samo jedanput godišnje, sukladno strogim redovničkim pravilima. Tijekom tih dragocjenih susreta razgovarali su o duhovnim stvarima, Bogu i radostima nebeskog života.

Posljednji susret pokušala je produžiti, zamolivši brata da ostane cijelu noć. Međutim, zbog redovničkih pravila koje je Benedikt slijedio, to nije mogao prihvatiti. Tada je Skolastika, prema priči, zamolila Boga za pomoć, što je rezultiralo snažnom kišom i nevremenom te je Benedikt ipak ostao kod sestre. Tri dana kasnije, 547. godine, Benedikt je doživio viđenje bijele golubice koja je letjela prema nebu – duše njegove sestre. Radujući se ovoj milosti, poslao je svoju braću po tijelo sestre i sahranio ju je u samostanu Monte Cassino, u grobu koji je pripremio za sebe.

U blizini samostana koji je vodio sv. Benedikt, sv. Skolastika je osnovala ženski samostan gdje je život bio organiziran prema pravilima koje je sv. Benedikt postavio za muške redovnike. Nakon uspostave muškog samostana (opatije) u Monte Cassinu, sv. Skolastika je vodila ženski samostan u Piuramoroli, udaljenom 7 km. U samostanu je poticala šutnju na višoj razini: govor se sastojao od molitve i razgovora o Bogu, osim najnužnijih stvari.

Malo se zna o njenom životu, no poznata je anegdota o posjetu njenog brata ženskom samostanu koji je predvodila. Kada se brat pripremao vratiti u svoj samostan, zamolila je sv. Skolastika brata da ostane, što je on odbio zbog pravila koje je sam napisao. Sv. Skolastika se obratila Bogu da zadrži brata još malo, pa je iznenada nastalo veliko nevrijeme s grmljavinom, zbog čega je Benedikt morao prenoćiti kod sestre. Stoga se sv. Skolastiku, zaštitnicu časnih sestara u zatvorenim samostanima, do danas zaziva za zaštitu tijekom grmljavine.

Nakon smrti, sv. Skolastika je sahranjena 543. godine u grob u Monte Cassinu, pripremljen za njenog brata Benedikta, opata i osnivača samostana. Kada je i on preminuo nekoliko tjedana kasnije, i Benedikt je sahranjen u isti grob, uz tijelo svoje sestre. Taj grob se časti do danas u Monte Cassinu. 

Sve što znamo o životu svete Skolastike crpimo iz Dijaloga sv. Grgura Velikoga, posvećenog životu sv. Benedikta. Iz toga saznajemo da je Skolastika već od djetinjstva bila posvećena Bogu kao djevica, zaogrnuta koprenom djevičanstva. Njezin život bio je skriven pred svijetom, ispunjen tajnom poniznosti, skrovitošću, šutnjom, molitvom i povezanošću s Kristom. Pretpostavljamo da je živjela pustinjski život zajedno s Benediktom dok je on bio u Subiacu. Znamo da je živjela barem nekoliko godina prije svoje smrti u Monte Cassinu, u blizini samostana koji je osnovao njezin brat. 

Unatoč teškim stradanjima tijekom Drugog svjetskog rata, crkva i samostan u Monte Cassinu su obnovljeni i vraćeni svom prvotnom sjaju zahvaljujući naporima talijanske vlade, Crkve i katoličkog svijeta. Sveta Skolastika i sveti Benedikt i dalje se štuju u benediktinskom redu i izvan njega. Ona je zaštitnica protiv groma i molitveni zagovornik za kišu. Njezino štovanje odražava se u mnogim samostanima, crkvama i umjetničkim djelima posvećenim njoj.

U razdoblju pada Rimskog Carstva, invazije germanskih i drugih plemena te devastacija grčko-rimske kulture, novoosnovani benediktinski samostani postaju središta kulturnog i religijskog života.

Samostanski pergamenariji, skriptoriji i škole čuvaju i potiču kulturu, pismenost, znanost te (romaničko) graditeljstvo i umjetnost. Na taj način oblikuju europski identitet, koji je nekad bio veličanstven, a danas je suočen s izazovima.

Da, postoji određena veza između imena “Skolastika” (Scholastica) i današnjeg naziva za ustanove obrazovanja. Riječ “škola” potječe od latinske riječi “schola”, koja se koristila za označavanje mjesta gdje se obavljalo učenje ili poučavanje.

Ime “Skolastika” ima korijene u latinskom jeziku i dolazi od riječi “scholasticus”, što znači “povezan sa školom” ili “učen”. Ime Skolastika ima duboke veze s obrazovanjem i intelektualnim radom, budući da se Sveta Skolastika, sestra Svetog Benedikta, smatra zaštitnicom obrazovanja, učiteljica, a njezino ime je povezano s benediktinskim tradicijama obrazovanja.

Dakle, iako nije direktna etimološka veza, ime Skolastika ima svoje korijene u latinskoj riječi koja je povezana s obrazovanjem, a sama svetica je prepoznata kao zaštitnica obrazovanja i učiteljstva.