Katolička Crkva liturgijski časti svetog Blaža 3. veljače. Sveti Blaž bio je ranokršćanski svetac i biskup Sebaste u Armeniji koji je podnio mučeničku smrt tijekom vladavine cara Licinija. Iako o njemu ima vrlo malo pouzdanih podataka, postoji niz legendi nastalih u srednjem vijeku koje treba promatrati u pedagoškom svjetlu, potičući vjernike da dublje i ozbiljnije prihvaćaju i žive svoju vjeru.

Sveti Blaž rođen je u Armeniji u 3. stoljeću i bio je liječnik. Zbog svoje požrtvovnosti i pobožnog života postao je biskup. Predaja kaže da je podnio mučeničku smrt za vrijeme cara Licinija između 315. i 320. godine. Prije svoje mučeničke smrti, povukao se u pećinu u planinama, gdje je bio otkriven i mučen. Odbio se odreći svoje vjere te je na kraju pogubljen odrubljivanjem glave.

Jedna od zgoda iz života svetog Blaža govori o tome kako je izliječio dijete koje je imalo riblju kost zaglavljenu u grlu. Na temelju te priče, sveti Blaž postao je zaštitnik kod bolesti grla. Na njegov blagdan, svećenici u crkvama obavljaju blagoslov grla, postavljajući dvije svijeće ukrižene na grlo vjernika i izgovarajući pritom molitvu za oslobođenje od bolesti grla.

U ikonografiji se sveti Blaž često prikazuje kao starac sa sijedom bradom, obučen u biskupsku odjeću, držeći u ruci željezni češalj kao znak mučeničke smrti te svijeću kao znak želje za liječenjem bolesnika. Osim što je zaštitnik bolesti grla, štuje se i kao zaštitnik divljih životinja, s obzirom na predaju da je u planinama bio okružen pitomim divljim životinjama.

Posebno je značajno štovanje svetog Blaža u Dubrovniku, gdje se svake godine na njegov blagdan održava svečana procesija s njegovim zemnim ostacima. Festa svetoga Vlahe, kako se naziva ovaj događaj, uvrštena je u UNESCO-vu nematerijalnu svjetsku baštinu kao izvanredan vjerski i kulturni događaj. Kao zaštitnik Dubrovnika, sveti Blaž često se prikazuje u ikonografiji s modelom grada u ruci.