Blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu, poznat i kao Svijećnica, obilježava se 2. veljače i temelji se na događajima opisanim u Lukinu evanđelju (Lk 2, 22-40). Marija i Josip, nakon isteka razdoblja Marijina čišćenja, odvele su Isusa u Hram kako bi ga predstavili Bogu. U Hramu su susreli Šimuna i Anu, predane vjernike čiji je život bio posvećen Bogu.

Šimun, potaknut Duhom Svetim, prepoznao je Isusa kao Spasitelja, izrekavši pjesmu zahvalnosti poznatu kao “Nunc dimittis”. Tada je prorok Šimun nagovijestio Isusovu sudbinu, uključujući i spomen na mač koji će probosti dušu Marije, ukazujući na Isusovo buduće križno putovanje.

“Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem sviju naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.”

Prorokinja Ana, posvećena službi u Hramu, također je slavila Boga i svjedočila o Pomazaniku Božjem svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema.

Blagdan Svijećnice, nazvan i Prikazanje Gospodinovo u Hramu, ima korijene u obredu očišćenja žene nakon poroda, kako je propisivao Mojsijev zakon. Marija i Josip su, unatoč Marijinoj bezgrešnosti, pokazali poniznost i poslušnost zakonu.

S vremenom, blagdan je doživio teološke promjene, posebice nakon Drugoga vatikanskog sabora. Izvorno marijanski karakter ustupio je mjesto naglasku na prikazanju Isusa kao Svjetla naroda. Blagoslov svijeća tijekom Svijećnice simbolizira Isusa kao Svjetlo koje osvjetljava svijet, a procesije s upaljenim svijećama naglašavaju spremnost vjernika da slijede to Svjetlo.

Blagdan se također povezuje s Isusovim otkupiteljskim djelom, predstavljajući ga kao Pashalno Janje koje dolazi otkupiti svijet. Iako više nije marijanski blagdan, Svijećnica ostaje svojevrsni most između božićnog i uskrsnog vremena, podsjećajući nas na radost darivanja i otkupljenja koje donosi Isus Krist, naš jedini istinski Spasitelj.