Biskup Nowakowski, koji brine o ukrajinskoj katoličkoj zajednici u Velikoj Britaniji, ističe težak položaj ukrajinskog naroda, ali brzo poziva na molitvu za patnje Svetog mjesta koje je uhvaćeno u sukobu u Gazi.

On također naglašava da, iako živimo na miljama udaljenosti od sukoba, tijekom ove korizmene sezone posta i davanja milostinja, drugi glavni stup sezone – molitva – treba biti naša glavna usmjerenost:

“Ne možemo pomoći svima diljem svijeta s našim ograničenim sredstvima, ali sigurno možemo moliti. Moliti za mir, moliti za pravdu, moliti za one koji su sami. Moliti za one koji pate – posebno za one koji pate od razdvajanja. Mislimo na obitelji koje su razdvojene zbog rata u Ukrajini, na desetke tisuća mladih žena koje su pobjegle u Ujedinjeno Kraljevstvo sa svojom djecom dok su njihovi muževi morali ostati iza kako bi branili Ukrajinu.”

Razmišljanje

Približavanje druge godišnjice potpune invazije Ukrajine od strane Rusije daje nam priliku zaustaviti se i razmisliti o posljednje dvije godine ubijanja, razaranja i pustošenja koje je Rusija izvršila protiv Ukrajine, svog susjeda.

Također želimo razmisliti i sjetiti se svih ljudi iz Ukrajine koji su pobjegli od opasnosti i pronašli svoj put ovamo u Veliku Britaniju. Više od 260.000 ljudi dočekano je od strane običnih britanskih ljudi u svojim domovima pod shemom ‘Domovi za Ukrajinu’.

Iako rat u Ukrajini nije bio na dnevnim vijestima, ili barem ne na prvim naslovima vijesti, još uvijek je vrlo prisutan u našem umu, našem razumijevanju i našim mislima. I mislim da kako se već približavamo korizmi, ili kako je zovemo u Istočnoj Crkvi, Velikom Postu, vrijeme je da molimo više za mir u Ukrajini, ali i mir u cijelom svijetu.

Vidimo užasne vijesti koje dolaze iz Svetog mjesta, patnje koje se događaju tamo, kako za Izraelce tako i za Palestince. Vidimo patnju ukrajinskog naroda. Tako tijekom ovog vremena korizme, ovog puta prema Uskrsnuću Kristovu, od nas se traži tri stvari. Traži se od nas da intenziviramo naše molitve. Traži se od nas da se suzdržavamo ili postimo. Također se od nas traži da dajemo milostinju i da se sjetimo onih koji su u potrebi. Možda ne možemo pomoći svima diljem svijeta s našim ograničenim sredstvima, ali sigurno možemo moliti. Moliti za mir, moliti za pravdu, moliti za one koji su sami. Moliti za one koji pate – posebno za one koji pate od razdvajanja. Mislimo na obitelji koje su razdvojene zbog rata u Ukrajini, na desetke tisuća mladih žena koje su pobjegle u Ujedinjeno Kraljevstvo sa svojom djecom dok su njihovi muževi morali ostati iza kako bi branili Ukrajinu.

Suzezdržavanje od brzih prosudbi

Za njih možemo moliti. Možemo se suzdržavati ili postiti, ne samo od čokolade ili određenih vrsta hrane, već se možemo suzdržati od brzih prosudbi. Možemo se suzdržati od oštrih riječi prema našoj obitelji, našim prijateljima. I milostinju. Da, možemo davati. Možemo biti darežljivi. Možemo davati organizacijama, kako onima koje pomažu našim bratićima i sestrama ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu, tako i organizacijama koje rade u Ukrajini ili na Bliskom Istoku, ili gdje god je potreba najveća.

Iako televizijski prijenosi vijesti možda ne odražavaju bol i patnju koja se danas događa u Ukrajini, svakako možemo vidjeti patnju koja se događa u našim vlastitim susjedstvima, možda u našim vlastitim obiteljima, na koju trebamo više obratiti pozornost. Možemo ići u naše župe – u crkvu – kako bismo podržali jedni druge kroz povećanje molitve, kako bismo bili pažljiviji. Možda možemo nazvati onog člana obitelji ili prijatelja koji živi daleko od nas ili je zatvoren i ne može izaći.

Postoji toliko načina na koje možemo komemorirati siromašne i potrebne u našim vlastitim domovima, u našoj vlastitoj zajednici, i sjetiti se da kada to radimo, pomažemo ljudima u Ukrajini i na Svetom Mjestu. Tijekom ovog vremena borbe, ne možemo očekivati da će naši svjetski lideri donijeti mir, osim ako nisu došli iz mirnih zajednica, iz mirnih obitelji.

Kako mi možemo biti tvorci mira?

Korizma nam pruža priliku da razmislimo i ponovno procijenimo kako smo tvorci mira u našem društvu, u našim domovima, u našim gradovima. Kako podržavamo muškarce i žene u oružanim snagama? Kako podržavamo one koji nas štite – policiju? Kako podržavamo i cijenimo radnike NHS-a? Kako podržavamo one muškarce i žene koji održavaju naše kvartove čistima – koji održavaju naše ulice čistima? Kako podržavamo naše edukatore? Kako možemo obavijestiti naše učitelje, naše nastavnike, da su nam važni? Također ne bih volio da zaboravimo na svećenike koji pružaju pastoralnu službu, ponekad u vrlo teškim okolnostima, za sve one koji rade u crkvi, u našim kancelarijama župe, u našim župama, pomažući jedni drugima.

Tako za mene, način na koji možemo zadržati svoj fokus na Ukrajinu i na Svetom Mjestu je da budemo svjesni onoga što se događa u našim zajednicama. Za mene, kao biskupa za ukrajinske katolike ovdje u Velikoj Britaniji, također razmišljam o tome kako možemo podržati, u molitvi, Njegovo Veličanstvo Kralja, koji je bio toliko podržavajući prema ukrajinskom narodu i ovdje i u inozemstvu. Imamo priliku napraviti male razlike koje zajedno čine velike razlike. I moja molitva, i moja želja, za sve nas tijekom ovog vremena korizme je da možemo postati ona zajednica Božja kojoj smo svi pozvani.

Ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu, imamo sliku oblačnih nebesa i kišnog vremena. Ali kada sunce izađe i zasja na britanskoj pokrajini, nema ništa prekrasnije od toga. I sigurno mi, ljudi vjere, naš zadatak, na mnoge načine, naš poziv, je da ohrabrimo jedni druge na našim putovanjima i pružimo nadu, nadu da nismo sami, nadu da nismo napušteni.

Ljudi nade

Kada sam posjetio Ukrajinu ubrzo nakon punog invazije, i sreo se s ljudima koji su toliko patili i slušao ih i pitao ih što bi željeli da mi na Zapadu učinimo, njihovi komentari su bili: “Ne zaboravite na nas. Molim vas, molite za nas. Kada znamo da nas se sjećate, imamo nadu.” I tako mislim da smo mi, kao kršćani, pozvani biti ti znakovi nade za one koji osjećaju da nemaju nadu. Kada mislimo na mjesto svijeća u našem liturgijskom slavlju, kada zapalimo svijeću, donosi svjetlo, donosi toplinu, donosi radost gdje je prije bila tama. Kada idemo prema Uskrsnuću, Isusu koji je sam svjetlost, također smo pozvani biti te svijeće, ili barem odražavati tu vječnu vatru koja nam daje svima nadu.